U nedjelju 19. rujna uputismo se prema gori Tabor na duhovne vježbe koje je vodio moderator iz Rima, karmelićanin Bruno Secondin. Tema duhovnih vježbi bila je Riječ Božja. Mislim da ovdje govoriti o Riječi dobiva jednu sasvim drugu dimenziju. Kretati se mjestima gdje se ta Riječ kretala, živjeti tu… To je prije svega jedan veliki dar. To sam puno puta čuo od ovdašnjih fratara i uvjerio se da uistinu jest tako. Na Taboru smo bili tjedan dana, na mjestu gdje se Isus preobrazio. Ovdje je sagrađena predivna bazilika početkom prošlog stoljeća. S obzirom na to da brdo Tabor stoji u sredini povijesne doline Jizreel, o kojoj često čitamo u Starom Zavjetu, s vrha se može vidjeti cijela okolica Galileje.

Sljedeći smo dan krenuli u Emaus, u baziliku sv. Šimuna i Kleofe koji se slave 26.9. Vjeruje se da je upravo ovo mjesto na kojem se Isus sreo sa dvojicom učenika poslije Uskrsa, iako postoji više lokacija “Emausa”. Do samog je mjesta prilično teško doći jer su Izraelci ogradili cijeli taj dio Palestine ranije spomenutim  zidom, zbog čega u Emausu, nažalost, nema puno hodočasnika.

Idući smo se petak ponovno uputili prema Via Dolorosi gdje, kao i svakog petka, započinje križni put po ulicama Jeruzalema. No, ovaj je put bio malo drugačiji od prošlog… Zapala me dužnost, bolje rečeno čast – voditi križni put!!! Kako ovdje nema puno bogoslova koji znaju engleski, magistar mi je rekao da ja taj dan čitam na engleskom! To je bilo jedno zaista veliko iskustvo! Voditi pravi Križni put, gdje se zbivala sva ta Muka za otkup naših grijeha! Čovjek ovdje uistinu može uvidjeti svoju malenost i neznatnost naspram nečeg toliko Velikog!

U subotu smo se uputili prema Galileji, u selo Maghar, gdje je bilo ređenje jednog palestinca, franjevca Badie, na istočnom obredu.Na tom se mjestu mogla vidjeti istinska radost ovdašnjih kršćana zbog njihovog brata.To je bila glavna svečanost u mjestu! Unatoč svim teškoćama koje kršćani ovdje imaju, znaju se veseliti u malim stvarima!

U nedjelju, 3.10. imao sam obnovu privremenih zavjeta sa još petoricom braće. U utorak je počela nova akademska godina. Taj smo dan proslavili misu sa lokalnim patrijarhom Jeruzalema, Fuadom.

Jučer (6.10.) uputili smo se prema Nazaretu, gdje su bili svečani zavjeti fra Antonina. Od svih najvažnijih mjesta na kojima se Isus kretao nedostajao mi je samo Nazaret, tamo gdje je proveo većinu svog života. Stigli smo u popodnevnim satima i pri dolasku u grad odmah ugledali veliku kupolu najveće crkve na Bliskom istoku. Odmah smo se dogovorili da ćemo večernju molitvu imati u Njegovoj kući, koja je nedostupna hodočasnicima jer je ograđena rešetkom. To se zapravo ni ne može nazvati kućom, prije kućicom, ali upravo se tu dogodilo navještenje Gabrijelovo Mariji, tu je Riječ Tijelom postala! Čak i samo mjesto kaže: „Verbum HIC caro factum est“ (Riječ OVDJE tijelom postade).

Idući je dan fra Antonino, upravo na tom mjestu, obećao doživotno živjeti u siromaštvu, poslušnosti i čistoći. Čovjek ovdje uistinu može vidjeti veličinu Božju! Bog je postao čovjekom da bi čovjeka otkupio! Tu je sada ono mjesto gdje je počeo život Boga u obliku čovjeka, pravog Boga i pravog čovjeka. Na ovakvim mjestima čovjek prestaje sumnjati u Božju prisutnost, u Istinu Evanđelja jer može svojim očima vidjeti gdje se sve to zbivalo…